Na sunčanoj strani ulice
31.10.2006., utorak
|
Te godine sve su rijeke tekle uzvodno vrištale su neke hladne kiše nad Podgoricom onako kako to obično s jeseni biva dogorjela je svijeća još jedne jalove godine i mrtvo lišće prekrilo je naše tragove da nas život nikad više ne pronađe od ljubavi ohole i na smrt ranjive Te godine sve su riječi bile lažljive tuge su se kao bedemi nad provalijom izdigle da zaklone i ono malo svjetlosti sa tvojih dlanova onih koje sam privijala na svoje rane umjesto melema sad su sijali otrove i kopali mi oči zbog sujete, licemjerstva i izdaje Znao si ti to sve, prijatelju moj ispratio si sve moje poraze kao svoje pobjede ljubav si u gorčinu pretakao mržnju si zalivao suzama da poraste da nadvisi i one dane i one sate ludila kad se nijesi umio odbraniti od sebe i sjećanja Te godine svi su putevi bili pogrešni sa figom u srcu i uvijek bez jednog koraka sa očima prepunim kajanja tuđe ruke na ramenu umjesto utjehe teške riječi umjesto molitve prkos i ponos umjesto istine Od tada sve godine nekako tužno prolaze u mimohodu smjenjuju se porazi i pojavi se ponekad neko sličan tebi sa dva badema u džepu kaputa one ulice u bulevaru požute kao uklete i jesen se poigra sa sjenkama preko puta Ali nikad više oči ne pokisnu ni dlanovi ne zatrepere kao one godine kad su se kiše zarekle da nas nikad više ne sastave jer sve grešne ljubavi s jeseni zaćute na hladnim se jastucima istine naslute ... doći će jednom oprost i imaće tvoje lice ... © M.V. |
24.01.2006., utorak
U znak sjećanja na one koji nijesu više sa nama ;-(
 |
